{"id":16501,"date":"2017-03-21T08:08:47","date_gmt":"2017-03-21T07:08:47","guid":{"rendered":"http:\/\/multi.ba\/?p=16501"},"modified":"2017-03-23T13:34:18","modified_gmt":"2017-03-23T12:34:18","slug":"david-hume-o-porezima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/multi.ba\/en\/david-hume-o-porezima\/","title":{"rendered":"David Hume: O porezima"},"content":{"rendered":"

Sorry, this entry is only available in Bosnian<\/a>. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.<\/p>

Postoji \u0161iroko prihva\u0107ena maksima me\u0111u nekim misliocima* , da svaki novi porez stvara novu sposobnost kod poreskog obveznika da ga podnese i da svaki rast javnih tereta proporcionalno pove\u0107ava radinost ljudi. Maksima takve prirode \u0107e vrlo vjerovatno biti zloupotrebljena, i mnogo je opasnije \u0161to se njena istinitost ne mo\u017ee posve osporiti, nego se mora priznati da kada se stavi u odre\u0111ene granice, ima neki temelj u razumu i iskustvu.<\/p>\n

Kada se porez name\u0107e na robu, koju tro\u0161e obi\u010dni ljudi, nu\u017ena posljedica mo\u017ee izgledati ili kao da se sirotinja mora odre\u0107i ne\u010dega u svom na\u010dinu \u017eivota, ili da se pove\u0107avaju njene nadnice, tako da teret poreza potpuno padne na bogate. Ali tu je i tre\u0107a posljedica, koja \u010desto prati poreze, naime, da sirotinja pove\u0107ava svoju radinost, obavlja vi\u0161e rada i da \u017eivi kao i ranije, ne tra\u017ee\u0107i ni\u0161ta vi\u0161e za svoj rad. Gdje su porezi umjereni, uvode se postupno i ne poga\u0111aju \u017eivotne potrep\u0161tine, ta posljedica prirodno slijedi; i sigurno je da takve te\u0161ko\u0107e \u010desto slu\u017ee da potaknu radinost ljudi i da ih \u010dini bogatijim i radi\u0161nijim od drugih, koji u\u017eivaju ve\u0107e prednosti. Budu\u0107i da moramo zapaziti, kao usporedni primjer, da ve\u0107ina trgova\u010dkih naroda uvijek ne posjeduje najvi\u0161e plodne zemlje, nego naprotiv, da su radili pod utjecajem mnogih prirodnih nepogodnosti. Tir, Atena, Kartaga, Rodos, \u0110enova, Venecija, Holandija, izraziti su primjeri u tom smislu. I u cijeloj historiji, nalazimo tri primjera velikih i plodnih zemalja koje su posjedovale mnogo trgovine: Nizozemska, Engleska i Francuska. Prve dvije izgleda da su bile namamljeme prednostima svoga pomorskog polo\u017eaja i nu\u017eno\u0161\u0107u koja ih je prisiljavala da posje\u0107uju strane luke kako bi se priskrbile onim \u0161to im je njihova vlastita klima uskra\u0107ivala. \u0160to se Francuske ti\u010de, trgovina je kasno do\u0161la u ovo kraljevstvo, a izgleda da je bila posljedica razmi\u0161ljanja i promtranja pronicljivog i poduzetnog naroda, koji je zapazio bogatstvo koje su sticali susjedni narodi razvijaju\u0107i pomorstvo i trgovinu.<\/p>\n

Mjesta koja spominje Ciceron da su imala najve\u0107u trgovinu u njegovo vrijeme jesu Aleksandrija, Kolkus, Tir, Sidon, Andros, Cipar, Pamfilija, Licija, Rodos, Hios, Bizant, Lesbos, Smirna, Milet, Keos. Sva ova mjesta, osim Aleksandrije bila su ili mali otoci, ili uska podru\u010dja. A Aleksandrija duguje svoju trgovinu isklju\u010divo pogodnosti svoga polo\u017eaja.<\/p>\n

Prema tome, budu\u0107i da se neke prirodne nu\u017enosti ili nedostaci mogu smatrati povoljnim za industriju, za\u0161to umjetni tereti ne bi mogli imati istu posljedicu. Sir William Temple, mo\u017eemo spomenuti, pripisuje radinost Holan\u0111ana isklju\u010divo nu\u017edi, koja se name\u0107e iz njihovih prirodnih nedostataka i svoju doktrinu ilustrira, napadnom usporedbom s Irskom; \u201egdje su\u201c, ka\u017ee on\u201c, \u201ezbog \u0161irine i obilja zemlje, a rijetkosti ljudi, sve potrep\u0161tine \u017eivota tako jeftine, da radi\u0161an \u010dovjek sa dva dana rada mo\u017ee dobiti dovoljno da se hrani u ostalom dijelu sedmice. \u0160to ja smatram vrlo jednostavnim razlogom za ljenost, koja se pripisuje tom narodu. Jer ljudi prirodno vi\u0161e vole opu\u0161tenost nego rad, i ne\u0107e da se mu\u010de ako mogu \u017eivjeti dokoni; iako kada su, u nu\u017edi, naviknuti na to ne mogu ga napustiti, budu\u0107i da je postao navika nu\u017ena za njihovo zdravlje, i za njihovu pravu zabavu. Mo\u017eda nije te\u017ee pre\u0107i sa stalne dokonosti na rad, nego \u0161to je od stalnog rada na dokolicu\u201c, nakon \u010dega autor dalje potvr\u0111uje svoju doktrinu, nabrajajuju\u0107i, kao \u0161to smo gore u\u010dinili, mjesta gdje je trgovina najvi\u0161e cvjetala u anti\u010dkim i modernim vremenima, i za koje op\u0107enito zapa\u017ea da takva usko ograni\u010dena podru\u010dja nu\u017eno tjeraju na radinost**.<\/p>\n

Najbolji su porezi takvi kakvi se razrezuju na potro\u0161nju, naro\u010dito na luksuznu robu, zato jer takve poreze ljudi najmanje osje\u0107aju. Oni do neke mjere izgledaju proizvoljnim, budu\u0107i da \u010dovjek mo\u017ee odlu\u010diti koliko \u0107e koristiti robu koja podlije\u017ee porezu. Oni se pla\u0107aju postupno i neprimjetno; oni prirodno navikavaju na umjerenost i \u0161tedljivost, ako su razborito nametnuti; a kako se spajaju s prirodnom cijenom robe, njih potro\u0161a\u0107i jedva i primje\u0107uju, njihov je jedini nedostatak da su skupi u prikupljanju.<\/p>\n

Porezi na posjede napla\u0107uju se bez tro\u0161ka; ali imaju svaki drugi nedostatak. Ve\u0107ina dr\u017eava, me\u0111utim, prisiljena je da se njima koristi, da bi prikrili nedostatke drugih.<\/p>\n

Ali naj\u0161tetniji od svih poreza su proizvoljni porezi. Oni se op\u0107enito pretvaraju kroz njihovu provedbu u kazne na radinost; i tako\u0111er, svojom neizbje\u017enom nejednako\u0161\u0107u, te\u017ei su od realnog tereta koji name\u0107u. \u010dudno je, prema tome, da se upotrebljavaju u civiliziranim nametima.<\/p>\n

Op\u0107enito, glavarine \u010dak kad nisu proizvoljne, \u0161to obi\u010dno jesu, mogu se smatrati opasnim. Jer je tako lako vladaru dodati malo vi\u0161e, i jo\u0161 malo vi\u0161e, do zahtijevane svote, da ti potezi lako postaju posve tiranski i nepodno\u0161ljivi. S druge strane, carina na robe sama sebe ograni\u010dava i vladar \u0107e brzo shvatiti da porast nameta ne zna\u010di porast njegovih prihoda, Prema tome, nije lako takvim porezima posve uni\u0161titi narod.<\/p>\n

Histori\u010dari nam prenose, da je jedan od glavnih uzroka propasti rimske dr\u017eave promjena koju je Konstantin uveo u finansije, da se uvede op\u0161ta glavarina, umjesto gotovo svih desetina, carina i tro\u0161arina, koje su ranije \u010dinile prihod carstva. Stanovni\u0161tvo u svim pokrajinama publikani su tako gulili i ugnjetavali, da je bilo sretno da na\u0111e uto\u010di\u0161te pod osvaja\u010dkim oru\u017ejem barbara, \u010dija je vlast, budu\u0107i da su oni imali manje potrebe i manje umije\u0107a, smatrana boljom od rafinirane tiranije Rimljana.<\/p>\n

Postoji jedno mi\u0161ljenje, koje fanati\u010dno zastupaju neki politi\u010dki pisci da bi, budu\u0107i da svi porezi kako oni misle u krajnjoj liniji padaju na zemlji\u0161ta, bilo bolje da ih se od po\u010detka tu i postavi i da se ukine svako pla\u0107anje na potro\u0161nju. Ali je sporno da li svi porezi u krajnjoj liniji padaju na zemlji\u0161te. Ako se stavi namet na bilo koju robu koju tra\u017ei obrtnik, on ima dva o\u010devidna na\u010dina da ih plati: mo\u017ee ne\u0161to smanjiti svoje tro\u0161kove ili mo\u017ee pove\u0107ati svoj rad. Oba ova izvora su lak\u0161e provediva i prirodnija nego onaj da se podignu njegove nadnice. Vidimo u godinama oskudice da tkalac ili tro\u0161i manje ili radi vi\u0161e, ili koristi oba ova na\u010dina \u0161tedljivosti i marljivosti, kojima se poma\u017ee da spoji kraj s krajem. Posve je pravedno da se on podvrgne istim nevoljama, ako one zaslu\u017euju to ime, za dobro dr\u017eave, koja mu pru\u017ea za\u0161titu. A kako bi on mogao podi\u0107i cijenu svog rada ako mu manufakturist koji ga zapo\u0161ljava ne\u0107e dati vi\u0161e, niti on to mo\u017ee, jer trgovac koji izvozi tkaninu ne mo\u017ee podi\u0107i njenu cijenu, budu\u0107i da je ograni\u010den cijenom koji on dobija na stranim tr\u017ei\u0161tima. Svaki \u010dovjek, zasigurno, \u017eeli da sa sebe skine teret svakog poreza, koji je nametnut i da ga prebaci na druge. Ali budu\u0107i da svaki \u010dovjek ima istu sklonost i da se brani, za nijedan skup ljudi se ne mo\u017ee pretpostaviti da \u0107e posve prevladati u tom odmjeravanju. I za\u0161to bi zemlji\u0161ni gospodar bio \u017ertva cjeline i ne bi bio u stanju braniti se, jednako kao i drugi, te\u0161ko mogu zamisliti. Svi bi trgovci doista rado sudjelovali u plja\u010dki nad njim i rastrgali ga izme\u0111u sebe, ako bi mogli: ali tu sklonost oni uvijek imaju iako nikakvi porezi nisu bili pla\u0107ani, i iste metode s kojima se on brani protiv prevara trgovaca prije poreza, slu\u017eit \u0107e mu i nakon toga i prisiliti ih da s njim dijele teret. Ovi porezi doista moraju biti vrlo te\u0161ki i vrlo nerazborito raspodijeljeni koje obrtnik sam ne\u0107e biti u stanju platiti, ve\u0107om radino\u0161\u0107u i \u0161tedljivosti, bez podizanja cijene svog rada***.<\/p>\n

Morao bih zaklju\u010diti ovaj predmet zapa\u017eanjem, \u0161to se ti\u010de poreza, da imamo primjer za ono \u0161to se \u010desto doga\u0111a u politi\u010dkim institucijama da su posljedice stvari suprotne od onog \u0161to bi mi na prvi pogled mogli o\u010dekivati. Smatra se temeljnom maksimom turske vlade, da iako je Veliki Gospodin apsolutni gospodar \u017eivota i bogatstva svakog pojedinca, nema nikakve mo\u0107i da nametne novi porez; i svaki otomanski vladar koji je tako ne\u0161to poku\u0161ao ili je bio prisiljen da se povu\u010de ili se morao sresti s fatalnim posljedicama svoje ustrajnosti. Mo\u017ee se zamisliti, da je ta predrasuda ili op\u0161te prihva\u0107eno mi\u0161ljenje bilo naj\u010dvr\u0161\u0107a brana i svijetu protiv ugnjetavanja, a ipak sigurno je da je njegova posljedica potpuno suprotna. Car, nemaju\u0107i nikakve redovite metode podizanja svojih prihoda, mora dopustiti svim pa\u0161ama i guvernerima da ugnjetavaju i zloupotrebljavaju podanike: i on njih priti\u0161\u0107e nakon \u0161to se oni vrate iz svojih upravnih podru\u010dja. Dok, naprotiv, kad bi on mogao nametnuti novi porez kao i na\u0161i evropski vladari, njegov bi se interes sjedinio s onim pu\u010danstva, da bi on odmah osjetio lo\u0161e posljedice tih nezakonitih davanja novca i spoznao da bi funta napla\u0107ena kroz op\u0107i porez imala manje \u0161tetne posljedice nego \u0161iling uzet na tako neujedna\u010den i proizvoljan na\u010din.
\n*Neki mislioci = oni koje u ovoj zemlji nazivamo bud\u017eetski ljudi (ways and means men) i koji se u Francuskoj nazivaju finansijerima i poreznicima (financiers et maltotiers)<\/em><\/p>\n

** Uvijek se opa\u017ea, u godinama oskudice, ako nije ekstremna, da siroma\u0161ni rade vi\u0161e, i stvarno \u017eive bolje, nego u vremenima velikog obilja kada se sami prpeu\u0161taju dokolici i nemirima. Pri\u010dao mi je jedan zna<\/em>\u010d<\/em>ajan manufakturist, da su u godini 1740. kada su hljeb i namirnice svih vrsta bile vrlo skupe, njegovi radnici ne samo popravili \u017eivot, nego i platili dugove, koje su napravili u prethodnim godinama, koje su bile mnogo povoljnije i obilnije. U tom smislu, vidi tako\u0111er Ogled I (O trgovini.) Ova doktrina, prema tome, s obzirom na poreze mo\u017ee se donekle prihvatiti, ali treba biti na oprezu od zloupotrebe. Pretjerani porezi, kao i krajnja nu\u017eda, razaraju radinost stvaraju\u0107i o\u010dajanje, i <\/em>\u010d<\/em>ak prije nego <\/em>\u0161<\/em>to dosegnu vrhunac, oni podi<\/em>\u017e<\/em>u nadnice zemljoradnika i rukotvoraca i podi<\/em>\u017e<\/em>u cijenu svih roba. Jedno oprezno, nezainteresovano zakonodavstvo primjetit \u0107e ta\u010dku kada prihodi nestaju, a zapo<\/em>\u010d<\/em>inje <\/em>\u0161<\/em>teta, ali kako je suprotno pona<\/em>\u0161<\/em>anje mnogo <\/em>\u010d<\/em>e<\/em>\u0161\u0107<\/em>e, treba se bojati da porezi po cijeloj Evropi pove<\/em>\u0107<\/em>avaju do tog stupnja da potpuno slome umije<\/em>\u0107<\/em>e i radinost, iako je mo<\/em>\u017e<\/em>da njihov prvi porast, uz sve ostale okolnosti, mogao doprinijeti rastu tih prednosti.\u00a0<\/em><\/p>\n

*** Doista moraju… svoga rada. Nijedan rad u nekoj robi koja se izvozi, ne mo\u017ee zna\u010dajnije podi<\/em>\u0107<\/em>i cijenu, a da se ne izgubi strano tr<\/em>\u017e<\/em>i<\/em>\u0161<\/em>te i kako se jedan dio gotovo svake ru\u010dno proizvedene robe izvozi, ta okolnost dr<\/em>\u017e<\/em>i cijenu ve<\/em>\u0107<\/em>ine vrsta rada gotovo na istoj visini nakon uvo<\/em>\u0111<\/em>enja poreza. Mogu dodati, da to utje<\/em>\u010d<\/em>e na cijelinu: jer da je ijedan rad pla<\/em>\u0107<\/em>en preko tog omjera, sve bi se ruke skupile oko toga i brzo bi ga spustile na nivo s ostalim.<\/em><\/p>\n

David Hume (7. maja 1711. – 25. augusta 1776.), \u0161kotski filozof i povjesni\u010dar, smatran jednim od najva<\/strong>\u017e<\/strong>nijih figura zapadne filozofije i <\/strong>\u0161<\/strong>kotskog prosvjetiteljstva. Hume je <\/strong>\u010d<\/strong>esto grupiran sa Johnom Lockeom, Georgeom Berkeleyom i pregr\u0161tom ostalih kao britanski empirist.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sorry, this entry is only available in Bosnian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.Postoji \u0161iroko prihva\u0107ena maksima me\u0111u nekim misliocima* , da svaki novi porez stvara…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":16502,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[112],"tags":[124,125],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16501"}],"collection":[{"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16501"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16501\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16505,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16501\/revisions\/16505"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16502"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/multi.ba\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}